Izložba „Električni orgazam — Svaki novi dan“
Pre četrdeset godina jugoslovenski rok napravio je glasan korak napred.
Koncerti, festivali, vašari i šetnje u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Biram ono kuda bih i sama otišla.
Ažurirano 3. novembra u 12:00
Pre četrdeset godina jugoslovenski rok napravio je glasan korak napred.
Kad džez trubač uzme u ruke fotoaparat.
Kalifornijski sint zvuk u utorak uveče u beogradskom pabu — zašto da ne.
Čembalo u novembarskom Beogradu — zvuči kao plan za veče.
Kad je u novembru napolju već mrak, džez u koncertnoj sali je upravo ono što treba.
Noar, blues i elektronika u jednom glasu — zvuči kao savršena novembarska večer.
Noar, bluz i elektronika u jednom glasu — zvuči kao idealan novembar.
Ako želite da razumete srpsku estradu iznutra — evo ubrzanog kursa.
Pesme uz koje je odraslo nekoliko generacija.
Ponekad vredi otputovati u Kraljevo zbog dobrog koncerta.
Instrument kod kojeg su bele dirke crne, a crne — bele. Deci će se dopasti.
Ikone ne postoje samo na zidovima hramova — ponekad izađu i u muzej.
Čembalo, zvezde i malo melanholije XVII veka.
Odrastanje je tema o kojoj se kod kuće iz nekog razloga najmanje priča.
Petak uveče u Beogradu počinje bliže ponoći — i to je sasvim normalno.
Kad se roboti okupe u jednoj sali, čak i odrasli požele da opet postanu đaci.
Kad drugari iz igre konačno nisu u voice četu, nego pored vas.
Apsurdni humor je univerzalni jezik emigracije.
Ponekad je jedno veče baš ono što jeseni treba.
Džez u novembru — odličan način da preživite sivo nebo nad Vojvodinom.
Desi se da glas prvo osetiš negde u grudima, pa tek onda razumeš reči.
Da biste razumeli Srbiju, korisno je znati ko je bio Karađorđe.
Kad rok i rakija dele istu binu, za raspravu je već kasno.
Postoje koncerti na koje idete zbog glasa, a ostajete zbog žmaraca.
Salsa u novembru — najbolji način da ne utonete u zimski san.
Napuštena fabrika, arhivi i kolaži — zvuči kao idealan plan za petak uveče.
Kratki plesni brojevi — idealno za one koje plaši trosatni balet.
Naslov od kog odmah poželite da uzdahnete na španski, a mesto radnje je Novi Sad.
Noć veštica u novembru — jer žurka ne mora da se uklopi u kalendar.
Kada pevaju deca, odrasli odjednom utihnu i postanu pomalo sentimentalni.
25 godina na sceni — razlog da se Sava Centar napuni do poslednjeg mesta.
Kad regi zvuči s balkanskom dušom, čak i novembar postaje topliji.
Kad je u kalendaru novembar, a u glavi još uvek „trebalo bi da počnem da trčim”.
Subota, noć, splav na reci — klasika beogradskog žanra.
Ponekad afiša intrigira više od detaljnog opisa.
Tri godine kluba — povod da se pleše do jutra.
Dečja predstava uz koju će i roditelji pevati.
Novosadska „Fabrika“ subotom retko zjapi prazna.
Devedesete u Srbiji nisu završene, samo su se preselile u salu.
Četvrt veka na sceni — povod da se napuni velika sala.
Zima zvanično još nije počela, a Winter Fest je već tu.
Međunarodni dan merloa — povod koji smo zaslužili.
Lutku ti u detinjstvu oduzmu, a u odraslom dobu je vrate — sa filozofijom.
Stihovi na srpskom uživo — bolji trenažer za uho od bilo koje aplikacije.
Propustili ste prvo veče — imate drugu šansu.
Novembar u Srbiji: napolju sivo, a kod kuće odjednom vidiš svaku trunku prašine.
Neke priče su toliko stare da ih ipak uvek iznova poželiš da pogledaš.
Neke priče su toliko stare da im se ipak uvek iznova vraćaš.
Novembar, šuma, padine i patike koje ćete posle morati da perete.
Ima koncerata posle kojih poželite ili da naučite da svirate gitaru, ili da je zauvek sklonite u orman.
Kad neko na Fruškoj gori trči uzbrdo, to nije zadatak iz navigacije, već takmičenje.
Odrasli takođe smeju u detinjstvo. Makar jedne nedelje.
Neiskorišćena pređa leži kod svakoga. Pitanje je samo — kod koga je ima više.
Studentsko pozorište je uvek malo više energije nego što sali treba.
Kad je prvo veče rasprodato u rekordnom roku, vreme je da zauzmete mesta za drugo
Novembar u Beogradu ne mora da bude samo siv i kišan.
Novembarski utorak u mts dvorani obećava da neće biti dosadan.
Kad grupa ima deveti solo koncert u Plavoj dvorani, to više nije „idemo da poslušamo“, nego skoro porodična tradicija.
Ako vam u kući škripi orman, možda je vreme za sajam nameštaja.
Ako vam u kući škripi vrata, možda problem nije u vratima, nego u alatu.
Gde je sir, tamo je i sreća, a gde je sajam — tamo je i sir.
Beograd u novembru još nema snega, ali skijašku sezonu već možete da planirate.
Zima još nije ni počela, a skijaši već prave planove.
Kad se na Balkanu kaže „svratimo načas”, to obično znači hranu i najmanje pola dana.
Klupski koncert radnim danom uveče — klasika beogradskog života.
Ako iznajmljujete stan „sa nameštajem“, razumete čemu ovo služi.
Dokumentarni film, eksperimentalna ostvarenja i besplatan ulaz — redak spoj.
Svadba je kad „pa mi smo sve predvideli“ prestaje na prvoj stavci liste gostiju.
Petak 13. — odličan povod da se ne plašite, već da odete na koncert.
Kad su u istom programu Prokofjev i „Slike s izložbe“, sigurno vam neće biti dosadno.
Pesme koje svi znaju, čak i ako ne znaju odakle.
Najbolji pokloni za praznike obično se prave rukama, a ne u fabrici.
Šumadija nije samo rakija, i ovaj festival je spreman to da dokaže.
Kad su u najavi samo naziv i datum, ostaje radoznalost.
Detroitski tehno stiže u Beograd — i to nije metafora.
Ima koncerata na koje ideš zbog pesama, dok pevaš svaku reč.
Četiri benda, jedna bina i nijedna granica na putu.
Novembarska subota koja se završava pred zoru.
Novembar, kiša, reka — za ovakav koncert dekor je idealan.
Nostalgija za devedesetim i dvehiljaditim — večna valuta na Balkanu.
Subota, novembar, Beograd i veče koje počinje bliže ponoći.
Plava dvorana se ponovo sprema za veliko veče.
Novembarski Kablar odozgo — pogled zbog kog vredi izaći iz Beograda.
Kad život savetuje sam Maca, nekako je nezgodno odbiti
Ponekad je najteže izgovoriti ono što nisi stigao da kažeš.
Kad vam bend snimi spotove i ceo live album, za njega ste već skoro rodbina.
Premijeru možete gledati ne samo u bioskopu, već i uživo — sa crvenim tepihom u Sava Centru.
Ponekad je dovoljan jedan glas da cela sala peva u horu.
Valceri u Beogradu — kad čak i najuporniji skeptik počne da lupka nogom.
Kralj valcera ponovo dolazi onima koji vole kad violina svira glasno.
Ima pesama koje znate napamet, čak i ako ih nikad niste učili.
Sajam kozmetike je kad Novi Sad na dva dana postane baš lep.
Tri rasprodate večeri zaredom — i opet je malo.
Ponedeljak uveče je odlično vreme da se smejete umesto da tugujete zbog početka nedelje.
Kad četiri rasprodata koncerta nisu dovoljna, dodaje se peti.
Kad se čitava sala okupi da se smeje odnosima, to je skoro pa grupna terapija.
Pozorište u malom gradu je uvek pomalo praznik.
Rok i simfonijski orkestar — savez koji iz nekog razloga uvek funkcioniše.
Kad gitarski rifovi sretnu čitav orkestar, žmarci su zagarantovani.
Kad grupa već ima osmi solistički koncert, to sigurno nije slučajnost.
Tri dana džeza u Smederevu — odličan povod da izađete iz Beograda.
Ako u porodici imate nekoga ko gleda automobile duže nego ljude, ovo je za njega.
Kad stadion postane tesan, koncert se seli u najprestižniju salu u regionu.
Tri večeri zaredom umetnost ovde ne visi na zidovima, već se dešava pravo pred vama.
Kad je u Beogradu najavljen koncert u Areni, kalendar u telefonu unapred uzdahne.
Ako Balkan zvuči, onda verovatno otprilike ovako.
Festival star skoro pola veka, a i dalje svira bez struje.
Kad su tri koncerta zaredom rasprodata, četvrti je samo pitanje vremena.
Kad u Beogradsku arenu stiže hrvatski vunderkind kog pamtimo još kao dečaka iz „Čarobana“
Deseti samostalni koncert u istoj sali — to je već tradicija.
Deseti solo koncert — to više nije eksperiment, nego tradicija.
Dokumentarac je kada je stvarnost zanimljivija od bilo kog scenarija.
Božić u Srbiji po kalendaru dolazi kasnije, ali jelke u Beogradu su već iza ugla.
Ima glasova zbog kojih se putuje preko celog regiona.
Film o tome kako ljudi žive — od seoskih tradicija do savremenosti.
Mlado pozorište je hrabrije od odraslog — i Niš to zna.
Velika sala, veliki glas — zvuči kao plan za decembar.
Sombor zimi — razlog za degustaciju.
Ceo hor koji zvuči kao orkestar — samo bez instrumenata.
Ima večeri kada duši nije potreban klub, već velika sala i živa muzika.
Ima koncerata posle kojih poželite samo da ćutite i nikuda ne žurite.
Decembar u Beogradu počinje odlaskom na Sajam po poklone.
Kad u Beogradu u decembru zamiriše na mandarine i pop balade, znači da je sezona novogodišnjih koncerata otvorena.
San o kućici u prirodi počinje katalogom, a završava se sa tri otvorena taba sa kamperima.
Ako dete zna o Creeperu više od vas, to nije bag, to je fича.
Postoje novogodišnje tradicije o kojima se u regionu ne raspravlja.
Anger still remains — i nekako se ne da raspravljati s tim.
Ponekad se godina ne završava vatrometom, nego velikim koncertom u Plavoj dvorani.
Srpska estrada u velikoj sali — odličan način da razumete lokalce.
Trčati sam — to je za one koji nemaju tim.